Dobra hrana ili “spiza” je u krvotoku otočana Dalmacije. Riba začinjena domaćim maslinovim uljem i začinima iz prirode te dobro domaće vino - recept su za sreću i dugovječnost. Hvar se ponosi svojom gregadom - ribljom juhom s krumpirom i lukom, koja se može raditi od bijele, kao i svih drugih vrsta riba. Nekad se skupocjena bijela riblja stavljala u gregadu samo za svečanosti ili blagdane. Tu je i humačka panada, grabljanska pašticada te staro otočno jelo pećica na tećicu (desert od mladoga kozjeg sira sa šećerom ili medom). Sveprisutna je i panada - jelo od mješavine staroga kruha, vode u kojem se omekšao, začinjene maslinovim uljem i solju, te uz dodatak kuhane riže i šalše od rajčica. Hvarska vina nadaleko su poznata jer dozrijevaju na otoku sunca koji ima u prosjeku 2726 sunčanih sati godišnje. Najviše se uzgaja plavac mali - najznačajnija i najzaštićenija hrvatska sorta. Sadržaj sladora u grožđu, kao i ostali sastojci o kojima ovisi kakvoća budućeg vina variraju ovisno o osunčanosti, položaju vinograda i kakvoći tla. Od malog plavca se na području grada Hvara proizvodi vrhunsko suho vino Zlatan plavac. Ima i bogatih, gustih bijelih vina kao što su Luvij, Skalinada, Bili potok, Pošip i Zlatan otok.

Kad se nađete na susjednom Visu, prepunom kapara i rogača, prvo vam je pojesti višku ili komišku pogaču - mirisan mediteranski specijalitet. U čemu je razlika? Razlika između viške i komiške pogače je u tome da, po starinskom receptu, u višku ne ide rajčica, ali je jedna i druga prepuna slanih srdela, češnjaka i peršina. Uz to bi se viška pogača trebala rezati kao pizza na trokute, a komiška na kockice. Kultno viško jelo je i pašta fažol na brudet - morska delicija s komadima ribe, škampima, kozicama i školjkama, a sve skupa s grahom i tjesteninom začinjeno domaćim vinskim octom i biljem. Vis je poznat i po seoskim domaćinstvima u središtu otoka koji nude hobotnicu ispod peke, sipice s bobom, grdobinu na brujet i jastoga. Probajte svakako i vugavu - vrstu bijelog vina koja jedino raste na otoku Visu, a ima prirodnu zlatno žutu boju i pun dubok okus.

U Daruvaru je vidljiv utjecaj češke kuhinje pa će vas tako domaćini ponuditi knedlama na tisuće načina; knedlama s kiselim kupusom, krpicama sa svježim kupusom, dizanim knedlama na pari, slatko-slanim umacima, češkim bramboracima od ribanog krumpira, kucmohom ili bijelim žgancima, okruglicama sa šljivama s makom i vrhnjem, torbicama s pekmezom… Bit će tu naravno i vinogradskih kotleta, pečene guske, makovnjača i orahnjača, da nitko ne ostane gladan. A naravno, ni žedan! U podnožju Bilogorske gore, nadomak Bjelovara, nalazi se naime Bilogorska vinska cesta. Dobri uvjeti za uzgoj vinove loze, znanje i trud vinara i vinogradara iznjedrili su najpoznatije vino ovog područja - graševinu. Bilogorska graševina je svježije vino od onog istočnog, ali još uvijek kompleksne strukture i punog okusa. Ako ste ipak pivopija, Daruvarska je pivovara jedna od najpoznatijih u zemlji i proizvodi pivo po češkoj recepturi već dugih 168 godina te je najstarija hrvatska pivovara.

Na sam spomen slavonske kuhinje, počnu rasti zazubice. Tko ne bi pokleknuo pred odreskom “Barun Trenk”? Sočan požeški specijalitet zvan i “trenkovice” je svinjski šnicl punjen ajvarom, kulenom i kuhanim jajima pa još uz dodatak mirisnih gljiva, češnjaka i peršina. Tu je i jednako fantastičan vinogradarski ćevap - senzacija okusa i mirisa dvije vrste mesa, dimljene slanine, luka i paprike u svinjskoj maramici. U zalog su ga ostavili u požeškom kraju Turci, a potom se vinogradarskim ćevapom svake godine na Grgurevo slavilo istjerivanje istih tih Turaka. Pokrenut je tako i projekt “Muzej u loncu” gdje Etnološki odjel Gradskog muzeja Požega želi svima otkriti zaboravljena jela, sakupiti stare recepte Požege i Požeštine krajem 19. i početkom 20. stoljeća kao i gastronomski uzdignuti taj dio Hrvatske: pokazati svima koliko dobar može biti ljuti čobanac, fišpaprikaš ili gotovo zaboravljena slastica gojtan s marmeladom od mrkve.

Požeški je kraj s Požegom, Lipikom, Pakracem, Pleternicom, Kutjevom, Kaptolom, Sibinjem i Brodskim Stupnikom poznat i po vinu. Zbog podneblja je taj kraj bogat vinogradima, a uz najpoznatiju kutjevačku graševinu uzgajaju se još i graševina kasna berba, sauvignon, chardonnay, pinot crni, crno 9 i rose.

Ako vas boli želudac, nemate snage ili možda imate slomljeno srce - pomoći će vam ajngemahtec. Ako Englezi imaju čaj koji liječi sve boljke i sve probleme, Zagrepčani imaju svoju slavnu pileću juhicu s povrćem, graškom i obaveznim noklicama. Svaki ručak obavezno prati i meso na tanjuru pa je tako jedno od najslavnijih jela pečena purica - izvana hrskava - iznutra sočna - uz koju se služe domaći mlinci - krpice od tjestenine prelivene mašću od pečenja. Tu je i zagrebački odrezak, puno bogatija varijanta svog starijeg brata - bečkog odreska. Jer Zagrepčani svoje pohane teleće šnicle pune još šunkom i sirom. Ali ne bojte se za kilograme, jer uz svako jelo ide obavezna salata - zelena, radič, potočarka, kupus, kao i povrće koje se svježe doprema iz okolice grada. Buncek je popularan u jesen i u zimskim danima: svinjska koljenica sušena na dimu kuhana u vlastitom soku, poslužuje se uz kiseli kupus i treba biti toliko meka da se raspada u ustima.

Ako ste ljubitelj slatkog, probajte Jelačić šnite i paprenjake, koji su zaštitni znak Zagreba. U blizini metropole nalazi se i jedan pravi dragulj - Plešivica sa svojim bregovima prepunim vinograda. Najbolje uspijevaju bijele sorte poput rajnskog rizlinga, graševine, chardonnaya, sauvignon blanca, bijelog i sivog pinota, a izvrstan je crni pinot. Ako se nađete u Zagrebu u jesen, svakako probajte i autohtono mlado vino sorte portugizac koji je jedan od simbola tog godišnjeg doba.

Okolica Zagreba i njeni brežuljci prepuni su domaćih gospodarstava koji nude specijalitete sjeverozapadne Hrvatske. Daleko od vreve grada i u miru zelenila uz čisti zrak opustite se uz bogatu trpezu. Nikako ne treba propustiti štrukle - najpoznatije jelo ovoga kraja, a zapravo vučeno tijesto punjeno mješavinom svježeg kravljeg sira, vrhnja i jaja. Može se pripremiti na puno načina, a tradicionalno su se kuhali ili radili u juhi. I to je tek početak gastro gozbe koja vas čeka. Domaće kobasice, češnjovke i čvarci uz slavni muštard - samoborski pikantni namaz od tučene gorušice i prerađevine od grožđa pa onda kotlovina, pečena raca i obavezni deserti poput samoborskih kremšnita ili jabuka u šlafroku. Što popiti uz to? Vinska je kultura odavno pustila korijenje u zagrebačkoj županiji. Zelina, Moslavina, Prigorje, Zagorje - svatko nudi vina koja su autohtona baš za taj kraj. Zelinska vinska cesta prolazi vinorodnim naseljima zelinskog kraja i tamo možete pronaći pitku kraljevinu. Zagorska belina jedna je od najstarijih sorti vina na svijetu, a svakako provjerite i zašto svi piju gemišt - osobito ljeti.

Pršut je kralj specijaliteta Dalmatinske zagore i jedan od najoriginalnijih proizvoda hrvatske kuhinje. Svinjski but sušen na buri i dimu i potom tanko narezan priča priču za sebe i malo tko mu može odoljeti. Dimljenje traje čak 70, a ukupno sušenje 120 dana. Drniški je pršut jedan od najboljih u zemlji, a tamo se jede i fini tvrdi ovčji sir, jer Zagora je od pamtivijeka ovčarski i kozarski kraj. Za siroljupce, tu je i ovčji sir namočen u maslinovo ulje koji je delicija za sebe. Sir iz mišine također je poseban, fermentira se u janjećoj koži i daje pikantan okus, a može ga se naći krajem ljeta i na jesen. Kraj u kojem puše bura i šiba oštra klima, mjesto je gdje se mora moćno jesti. Tu je zato kaštradina, jelo od suhe bravetine i ovčetine, soljeno morskom soli s dodatkom raštike, potomka divljeg kupusa koji se uzgaja na kršu, a obavezan prilog je pura - kaša od kukuruzne krupice. I kako ne probati slavnu peku gdje se meso u Zagori peče u posudi nalik na željezno zvono koja se prekriva žarom te se tako “zarobljena” hrana peče nekoliko sati? Tradicionalna jela koja se sve više vraćaju zbog svojih vrijednosti su i pinca, soparnik, janjetina na lešo s raštikom i prisnac. Knin se ponosi svojim divljim pastrvama, a Skradin svojim legendarnim telećim skradinskim rižotom koji se sprema i do deset sati i koji je oduševio mnoge. Sve to uz ninčušu, pagadebit, plavinu, trnjak maraštine i lasine - vinima kojima se ovaj kraj ponosi i koja lako teku niz grlo.

Sinjski su arambašići jedno od najpoznatijih jela ovog kraja, ostali još od vremena kad su Turci haračili tim krajevima. Naziv vjerojatno potječe od turskog harami što znači grešno i başi - zapovjednik, pa bi to zajedno bilo harambaša - vođa hajduka. Nekada su bili neizostavan dio svečanog jelovnika, a danas su toliko popularni da ih se jede uvijek i svagdje. Okružen Dinarom i Svilajom, uz plodno polje i u blizini Peručkog jezera, smjestio se grad Vrlika, poznat po svojim uštipcima. Spremaju se od crnog brašna, malo mlake vode, zrna soli, jaja i gutljaja rakije - navodi stari recept. Sve se dugo muti u drvenoj zdjeli drvenom kuhačom dok se ne stvore mjehurići. Tako umućeni uštipci peku se na vrućoj masti.

Ako ste se već našli uz prekrasnu rijeku Cetinu, svakako se odvažite probati žabe, riječne rakove i cetinske pastrve. Kako je ovo kraj stoljećima obilježen trudom oko vinove loze, naravno da su ovdje i neka od ponajboljih vina. Starim vinogradima prevladavale su uglavnom crne sorte kao ninčuša, glavinka, plavina, babić, a miješale su se crne i bijele sorte grožđa te je nastalo vino svijetle crvene boje, svježe i pitko - hrvaština. Što reći nego - nazdravlje!

Na relativno malom prostoru smjestilo se puno vinograda, maslinika, brežuljaka, a svi u blizini modrog mora. Zbog svega toga Istra je jedan veliki gastro doživljaj. Ima neke od ponajboljih maslinovih ulja, ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu, a svakako biste trebali istražiti i u čemu je razlika između istarskog i dalmatinskog pršuta. Nećete moći odoljeti ni šparogama i tartufima koji su još stari Rimljani smatrali afrodizijakom, a lov na njih je neprocjenjivo iskustvo. Ako ste mesoljubac, tu je istarski boškarin - domaće govedo koje se priprema na lešo ili u padeli, pečeno pod čripnjom, spravljeno kao šugo s fužima ili njokima, aromatizirano samoniklim biljem ili marinirano u domaćem ulju - birajte! Lignje, rižota od plodova mora i škampi i posebna poslastica - vrhunska bijela riba švoja ili list, posebno kvalitetna u sjeverozapadnoj Istri - nutkat će vas poslasticama iz mora na svakom koraku. Nakon slatkih kroštula probajte svakako suhi i slatki momjanski muškat. Mnogi poznavatelji istarskih vina na prvo će mjesto staviti upravo njega i to zbog zlatne boje, intenzivnog mirisa divljih karanfila i izuzetne arome. Ali tu su i naravno bijela ljepotica malvazija i robusni crni teran.

Podravina se, kako joj i samo ime kaže, proteže uz rijeku Dravu, dok je s druge strane obgrljuju padine Macelja, Kalnika, Bilogore, Papuka i Krndije. Romantičan kraj gdje se živi u skladu s prirodom i gdje se i danas njeguje domaća tradicionalna kuhinja. Okrijepite se pretepenom juhom - gustom juhom s brašnom, vrhnjem i suhim mesom. Probajte i jedno od najprepoznatljivijih podravskih specijaliteta - prge. To je sušeni ili dimljeni kravlji sir začinjen crvenom paprikom i oblikovan u stošce. Uz perad i krvavice koje se nadijevaju hajdinom kašom jedu se salate - krastavac s vrhnjem i češnjakom, zelena salata, salata od rajčica, paprike i luka, grah i sve obavezno začinjeno bučinim uljem. U podravskim goricama naići ćete i na prekrasne kleti u kojima se vina još proizvode na tradicionalan način. Graševina, rajnski rizling i traminac nude se uz vinske ceste i garantirano su domaća i organska.

Kraj koji buja zbog prekrasne rijeke Neretve nudi i pravu avanturu jer nigdje na svijetu nećete moći probati specijalitete koje tamo nude. Brudet od žaba i jegulja ili liska na lešo jelo je na koje se treba odvažiti, ali kad krenete, nećete moći stati jesti! Slijedi jegulja sa žara i riječni rakovi, a treba znati da Neretljani svoju hranu jedu vrlo ljutu. Postoji i tradicionalan recept za neretvanski brudet koji kaže “koliko u teći ima ribljih glava, toliko mora biti ljutih neretvanskih paprika”. Pustolovina se nastavlja plovidbom na nekoj od stoljetnih neretvanskih lađa gdje možete probati i posebno vino toga kraja - plavac mali. Brojni su vinari neretvanskog kraja koje treba obilaziti uz put kako se nešto ne bi propustilo. Baš kao što treba kušati i neretvansku mandarinu - kraljicu doline koja je najfinija svježa, ali se našla i u finim džemovima, namazima i likerima.

Dok sjedite na terasi s pogledom na modro Jadransko more i vjetar nosi mirise soli i borova, što kažete na dondole, dagnje, mušule ili jakobove kapice u najfinijim istarskim maslinovim uljima? Pa nakon toga pašta sa škampima i aromatičnim tartufima, juha od boškarina s domaćim rezancima, lešada od boškarina s pireom od poriluka i šafrana s medaljonima krumpira na žaru ili pak carpaccio od boškarina na rukoli sa svježim kravljim sirom.

Mnogo je razloga zašto doći u Istru na more, a jedan je svakako i fantastična hrana. U svakom se domaćinstvu u Istri od davnina spremaju maneštre - gusto ukuhane juhe od raznog povrća s dodatkom suhog mesa. Tjestenina je posebna jer se spravlja ručno, a uz tradicionalne fuže, njoke, pljukance ili pasutice poslužuje se žgvacet - umak od domaće kokoši, govedine ili divljači. Ako ste baš jako gladni, neće vas razočarati ombolo. Priprema se od svinjskih kotleta koji se mariniraju u vinu, češnjaku i lovoru, a zajedno s istarskim kobasicama peče se na žaru i poslužuje s kiselim kupusom. Nakon ovakve gastro gozbe fantastično će leći i čaša vina. Prve loze vina i stabla maslina u istarsko su tlo posađene prije gotovo 2000 godina u vrijeme rimskog cara Marka Aurelija, a sve do danas čuva se tradicija obrade i proizvodnje maslinovog ulja i vina. Pored malvazije i terana, tipičnih autohtonih sorti Istre, dobro uspijevaju i chardonnay, pinot bijeli i sivi, kao i merlot. Što god izabrali, znajte da će vam sva čula uživati.

Gostoljubivi i veseli Slavonci koriste svaku raspoloživu prigodu za opuštanje uz posebna, krepka i slatka jela. Osjeća se nekadašnji upliv gastronomije Pešte i Beča pa među ostalim ovaj kraj obiluje profinjenim jelima od mesa, posebno teletine i divljači spremljenim s ukusnim umacima, marinadama i nadjevima. Gulaš i paprikaš, među kojima je najpoznatiji čobanac koji se izvorno kuha od janjetine ili ovčetine, pa perkelt, vrsta gulaša s mnogo mljevene crvene paprike izvrstan su početak gastro putovanja. Kako je to kraj gdje žubore mnogobrojne rijeke, popularna su jela od šarana, soma, smuđa i kečige, koja se tradicionalno spremaju u kotliću, poput legendarnog ribljeg fiša ili peku na rašljama na žaru (šaran na rašljama). Nećete moći odoljeti i da ne zavirite u brojne vinske podrume koji nude neke od sorti toga kraja: graševinu, pinot i chardonnay. Uz dobra vina, tu je i domaća rakija šljivovica, ali s njom treba oprezno, jer ne samo da je ljuta, nego i ljulja! Hrana ovdje nije samo da bi se jelo, nego da se o njoj priča i razglaba za bogatom trpezom i do duboko u noć.

U Slavoniji kao da postoji nepisani zakon - nitko ne smije ostati gladan! Ljubazni domaćini ponudit će vas suhomesnatim proizvodima od svinjskog mesa - kulenom, kulenovom sekom, slaninom, kobasicama, šunkom, tlačenicama ili švarglama, krvavicama te čvarcima. Tko to može odoljeti kulenu u koji je uloženo gomilu ljubavi i truda? Najbolje ide uz domaći, topli kruh i nešto kiselo da ugasi njegovu ljutinu i žestinu - najbolje kiseli krastavci, kupus ili paprike koje vrijedne Slavonke i dandanas same kisele i rade zimnicu. Mljevena ili tucana slatka i slana paprika je i najomiljeniji slavonski začin koji se dodaje u gotovo sva krepka jela, a posebno u suhomesnate proizvode. Ako poželite svježi sir, dobit ćete satricu - svježi sir s vrhnjem, sjeckanim mladim lukom i tucanom sušenom crvenom paprikom. Nakon cjelodnevnog napornog rada na polju, u voćnjacima i u stajama, radišni i marljivi Slavonci uvijek su voljeli dobro pojesti, a i podijeliti svoju težačku, kaloričnu, slanu, začinjenu i ljutu hranu sa svima koji naiđu.

Jer Slavonci prije svega u svojoj hrani uživaju! I dok se nekad kulen čuvao za goste, u kući je za ukućane uvijek moralo biti debele slanine i bijele zrnaste masti. Debela šnita kruha iz krušne peći, na kojemu se nikada nije štedjelo, obilato namazana masti i posuta solju, mljevenom paprikom ili bijelim lukom bila je zalog sitosti i zdravlja. Nakon što je desetljećima izbjegavana jer “deblja”, ponovo je otkrivena kao zdrava namirnica. Naime, većinu mononezasićenih masti u svinjskoj masti čini oleinska kiselina, vrlo zdrava masna kiselina koja pomaže radu srca i koja je povezana s manjom razinom lošeg kolesterola.

Sve ove divote valja nečime i zaliti pa su tu naravno i nadaleko poznata vina Slavonije i Srijema. Slavonska vina su se u prošlosti često nalazila na stolovima careva, a iz te tradicije potječu i današnji slavonski vinogradi: srijemski, baranjski i đakovački na istoku te kutjevački na zapadu Slavonije. Priča o vinu, priča je o Iloku - gradiću u Srijemu, koji se izdiže ponad Dunava, okružen obroncima Fruške gore i nepreglednim vinogradima. Iločki traminac poznat je u cijelom svijetu i dio je vinoteke britanskog dvora, no tu su i graševina, pinot bijeli, rajnski rizling, chardonnay, cabernet sauvignon, frankovka… Nema drugog izbora nego doći i probati!

Ova najsjevernija hrvatska regija obiluje kulinarskim zanimljivostima, a uvelike ju je obilježila blizina Mađarske i njene kuhinje poznate po ljutini. Međimurje inače zovu i “Vrtom Hrvatske” zbog duge poljoprivredne tradicije koja je ovaj kraj stoljećima opskrbljivala vrhunskim organskim voćem i povrćem. Mađarski utjecaji osjećaju se naročito u juhama koje su zapravo više gulaši. Jedna od najpoznatijih je “ljuta gulaš-juha” u koju se stavljaju kobasice, junetina, krumpir, malo kiselog vrhnja te ljuti feferoni po kojima je ovaj specijalitet i dobio ime. Juha od vrganja s hajdinom kašom još je jedna zvijezda među juhama međimurske kuhinje. Tu su i šiškrlini koji se pripremaju od krumpira, brašna i jaja, a nakon što se skuhaju posipaju se krušnim mrvicama na maslacu, a pomalo liče na svoje talijanske rođake njoke. Sve je to naravno uvertira u glavno jelo, a jedno od najpoznatijih je meso iz tiblice. To je svinjsko meso zaliveno u masti koje su Međimurke dovele do savršenstva. Niti jedan obrok nije tako slasan bez čaše vina, a u Međimurju posebno mjesto zauzimaju bijele sorte poput moslaveca, graševine, muškata, rajnskog rizlinga te bijelog i sivog pinota. Nije red da se ne proba i slatko - gibanica, zlevanka, kapci i kelešice. Sve uz inovativnu međimursku kavu - s dodatkom ruma, žutanjaka sa šećerom te slatkog vrhnja i čokolade. Imate li još mjesta za išta osim međimursku popevku?

Predivno čisto podmorje oko otoka Raba je osnova bogate ponude zdrave hrane i rapska je kuhinja tipično mediteranska. Riba na sto načina, školjke i škampi, svježe povrće i voće, lagani začini. Ima tu i janjetine i tjestenina, kao i maslina, ovčjeg i kozjeg sira i naravno dobrog vina kao što su brajdica, plavac mali, plavina i pošip. Rabljani će vas tako ponuditi suhom hobotnicom s jajima, slanim inćuni s pomidorima, kaparima i lukom, pečenom škarpinom sa začinima, barbatskim štufadom - janjetine s medom ili tingulom od domaće kokoši. Za kraj naravno - rapska torta. Na otoku se radi već više od 835 godina, jer zabilježeno je da su ga rapske benediktinke posluživale papi Aleksandru III još daleke 1177. godine. Zu tu kraljicu slastica koja je puno više od kolača potreban je izuzetan trud, jer ona prava izvorna procedura traje čak tri dana. Recept se čuva kao dragocjeno naslijeđe, a vrsne kuharice otkrit će tek da u tortu idu bademi, mirisni limuni i domaći maraskino.

Svatko tko je vidio ogromnu plodnu ravnicu s vinogradima dok vam oko seže, blage brežuljke i zelenu prirodu uz domaćine koji su prvaci u ljubaznosti i toplini, sigurno se zaljubio u Slavoniju i Baranju. Još kad se okusi divan opuštajući ritam kraja gdje se jede sporo i pijucka još sporije, poželjet ćete ostati zauvijek. Četiri su vinogorja Osječko-baranjske županije; počinju od zapada s feričanačkim, nastavljaju se na jugu đakovačkim, preko sjevera i baranjskog vinogorja do istočnih granica, na kojima se nalazi erdutsko vinogorje. Tu je i dvanaest vinskih cesta i u njima je raspoređeno više od sto vinara. Stoga je s pravom ovo područje kraljevstvo vina i vinskih užitaka, a prije svega graševine. Kažu da je graševina nepoznata podrijetla, drugi vele da je na prostore Slavonije i Baranje donesena iz Francuske, ali većina tvrdi da nigdje ne daje tako dobra vina kao ovdje.

Na ovom prostoru moćnog Podunavlja je na stotine hektara vinograda i debele moćne crne zemlje koja je spremna nahraniti i napojiti svakoga tko dođe. U Erdutu tako možete vidjeti golemu bačvu u koju stane 75.000 litara najboljega erdutskog vina, zbog čega je upisana u Guinnessovu knjigu rekorda. Na vinskim cestama otkrit ćete i stare priče o običajima i stilu života koje će vas očarati - tajne o ljutim papričicama, specifičnom ribolovu, svadbama, bušama, pudarinama, šćetkanicama, paunićima, slamnjačama i kandilama. Dođite, popijte divnu graševinu i saznajte sve o tim divnim starim riječima i običajima!

Već na početku ove morske priče, odnosno na ulazu na poluotok Pelješac smjestio se gradić Ston. Poznat je po solani gdje se i danas sol proizvodi kao u antičko doba, ali još više po kamenicama. Malostonski zaljev jedno je od rijetkih područja u kojem je opstala europska kamenica, a najukusnija je tijekom ožujka, iako je u svako doba godine možete jesti ravno iz mora i naravno samo svježe. Prema zapadu, na strmim obalama pružaju se bogati vinogradi plavca malog i poznati položaji Dingač i Postup, gdje uspijevaju crna vina prekrasnog mirisa - jedna od najboljih crnih vina Hrvatske.

Susjedna je Korčula jedan od najpošumljenijih otoka Jadrana gdje raste ljekovito i aromatično bilje ispunjavajući zrak miomirisima. Kad ogladnite, Korčulani će vas iznenaditi svježom morskom ribom na roštilju, lignjama, sipama, mesom pod pekom ili na “lard” (usoljeno svinjsko meso), smokviškom pašticadom s njokima i gomilom fantastičnih deserata. Prikle su najčešće; u ulju prženi uštipci obogaćeni suhim grožđem i bademom, zatim "cukarini", "klasuni" (kolači punjeni bademom), "krokant" - mljeveni badem u prženom šećeru. Korčula je poznata po dobrim vinima i to prvenstveno bijelima kao što su grk, pošip i rukatac, a od crnih vina najpoznatiji je plavac.